NEUGODNO IZNENAĐENJE ZA NEOBIČNOG PUTNIKA JOELA BUTONA

Ukradena kolica neće zaustaviti put mira

Na polovici puta između Poreča i Tara oštetio mu se jedan kotač pa je kolica sklonio s asfalta, iza grmlja, i otišao do Tara ne bi li pronašao nekoga tko će kvar znati popraviti. Kao i bezbroj puta dotad računao je na ljudsku dobrotu, ali kad se vratio do kolica, njih više nije bilo

 

POREČ -

Ni vremenske nepogode ni naporne uzbrdice, niti derutne ceste nisu dosad zaustavile Francuza Joela Butona koji je iz Pariza pješice krenuo 1999. i vratit će se tek 2009. godine. Tako ga zasigurno neće zaustaviti ni jučerašnje prvo neugodno iznenađenje na njegovom putu mira – ukradena kolica na kojima je dosad pred sobom gurao čitavu svoju »prtljagu«. Na mješavini francuskog, talijanskog i engleskog jezika objasnio nam je da mu se na polovici puta između Poreča i Tara oštetio jedan kotač pa je kolica sklonio s asfalta, iza grmlja, i otišao do Tara ne bi li pronašao nekoga tko će kvar znati popraviti. Kao i bezbroj puta dotad računao je na ljudsku dobrotu, ali kad se vratio do kolica, njih više nije bilo! Ostale su porazbacane po travi sve njegove stvari – od odjeće i dragih uspomena s puta, među kojima su izrezani novinski članci o njemu, do njegove fakirske opreme u kojoj dominira ležaj s čavlima, koju ponekad koristi da bi animirao publiku koju susreće.
Nije bilo druge nego vratiti se natrag do Tara, zapravo do obližnje Vabrige, gdje je u buffetu »Kivi« naišao na susretljivu ekipu koja je odmah zvala policiju. U pomoć mu je priskočilo osoblje lokala na čelu s vlasnicom Vesnom Lemo, doznajemo od gosta Živote Marjanovića koji je otišao po Joelove stvari, te mu je osigurana hrana i smještaj na nekoliko dana, a potrudit će se nabaviti mu i nova kolica. Na teren su u međuvremenu izašli policajci pa je Joel s njima otišao do policijske stanice u Poreču i ispričao što se dogodilo, svjestan će svoja kolica teško naći. Ondje su mu zadržali putovnicu, jer je na teritoriju Hrvatske dulje od četiri mjeseca a nije se prijavio policiji. Ništa od toga nije ga naljutilo ni obeshrabrilo, kako i priliči čovjeku s misijom zbog koje je dosad prešao više od 33 tisuće kilometara. U njegovim su očima suze na tren pojavile samo kad je objašnjavao da svojim putovanjem želi upozoriti na sve ružno i tužno što nosi rat, kao i na zagađenje prirode, globalno zatopljenje, te dati svoj doprinos za mir, zaštitu djece i svih koji se ne mogu sami za sebe zauzeti.

K. FLEGAR

Nemam komentara, čovjek prijeđe toliko i tu ga pokradu lokalne budale
prenosim samo post sa parentium.com foruma, mogu reći da me niit malo ne čudi jer pokraj mjesto červar koje poznato po kokošarima


-- Edited by Grof Monte Cristo at 10:58, 2007-03-02