Mozda nije to prava ljubav,ali istina je da voljeti počinjemo u vrlo
ranoj dobi.Volimo topli majčin zagrljaj...tatine pohvale, a započinju i prve simpatije-odrazi ljubavi.Pa kad mi to počnemo voljeti??Što je zapravo potrebno da se zaljubimo?
Da li je dovoljan samo jedan pogled...ili??Ili puno više?Zasto nas ljubav čini toliko sretnima ili tužnima?
Istinska ljubav podrazumijeva prihvacanje druge osobe bezuvjetno i u potpunosti. Ljubav je ono sto mi osjecamo, sto nemozemo lako objasniti. Ljubav nije samo reci "Volim te" ona se ne sastoji samo od onoga
što jedno drugo gledamo, nego da zajedno gledamo u istom pravcu. Najvaznije u jednoj ljubavi je stojati jedno za drugo, iako nekada je teško.Vrlo teško....i na životnom putu padamo i hodamo kroz trnje ,ali zato imamo nekog ko je s nama,ko nam je oslonac,ko nas podiže kad padamo.Svatko ima neke mane,greške,nitko nije savršen,upravo je ljubav kad nekoga voliš ,njega u potpunosti sa svim njegovim greškama i manama. Sve što ti treba je ljubav... Ja sam nepopravljiva romantičarka. Nije me sram priznati. Pjesnici su u pravu! Ljubav nas podiže tamo gdje pripadamo! Jedini način da ostanemo vjerni značenju ljubavi je misliti o ljubavi kao o djelovanju.Pa tako i ja mogu reći da sam upoznala ljubav,na vrlo različite načine.Često zaboravljamo na obitelj i njezinu ljubav zato što se radi o osobama koje su uvijek tu. Međutim, zato što je veza s roditeljima, braćom i sestrama ona koju ćemo uvijek imati, to ju čini vrijednom naše trajne pažnje. Prava ljubav nije nešto što se jednostavno dogodi. Ljudi se naprosto ne probude jednog dana i ne ponašaju na način koji sadržava sve sastojke ljubavi koje smo spominjali. Voljeti, odnosno “spremnost da proširite sebe u svrhu poticanja vlastitog i tuđeg duhovnog rasta”, nije malen zadatak. Voljeti su izbori koje činimo, to je nešto što činimo i nešto za što trebamo biti spremni.
