Mjesec dana prije odlaska u vojsku predao sam zahtjev za civilno služenje vojnog roka, ali sporost birokracije donijela mi je dva sasvim OK mjeseca u vojsci. Ipak da tamo skratim vrijeme, pisao sam ovo:

KAKO SAM SLUŽIO VOJSKU...

Nelogičnosti i paradoksi, redoslijedom kojim su smišljeni, a većina vrijedi samo prva dva tjedna temeljne vojne obuke u Puli na Muzilu - klasa u 2. mjesecu

2. Naša maskirna radna odora ima desetak džepova, ali ne smijemo držati ruke u njima iako nemamo rukavice, stojimo na -5, bura puše, a mi ošišani do nule

3. Stojimo postrojeni 30-60 minuta i čekamo zapovijed koju moramo izvršiti za 5 minuta

4. Vrijeme izvan vojarne prolazi brže nego unutar nje

5. WC-i se svaki dan 2 puta čiste, a uvijek su prljavi

6. Oni koji se dobrovoljno javljaju, najgore prolaze

7. Smijemo biti u spavaonama u slobodno vrijeme, ali ne smijemo sjediti ili ležati na krevetu

8. U spavaonama gori peć za koju svaki dan pilimo i cijepamo drva, ali višak drva ne smije ostati u sobi za drugi dan tako da ga treba staviti u vatru, ali vatru treba ugasiti u 10:00 vodom (naputak o upravljanju s peči)

9. U učionici imamo televizor koji ne smijemo gledati

10. Svaki razvodnik (zapovjednik) nam može dati naređenja, koja su u većini slučajeva kontradiktorna, a ako su im jednaki činovi, ne znamo što treba raditi

11. Kažnjeni vojnici obično bolje prolaze

12. Stalno se uvode nove riječi: rafal je postao paljbored, da bi se par dana kasnije pretvorio u vatrored

13. Ne smijemo nositi ništa civilno na sebi, ali pošto smo dobili samo 2 para čarapa, svi nose pokoji civilni, pa i zapovjednici

14. Tuširanje je 1 put tjedno, ali nakon njega je tjelovježba, pa se sve odmah vrati na staro

15. Kada se ide na streljanu, moramo hodati do nje 8km i 8km nazad da bi pritom ispalili 6, pa 9 metaka i na kraju izgubili cijeli dan

16. Svaki dan iako radimo cijeli dan, malo napravimo, jer 3-4 sata dnevno gubimo na čekanju naređenja (stojeći naravno)

17. Stalno nam govore da je radno vrijeme do 17:00, ali uvijek nešto izmisle, tako da ostajemo vani radeći nešto besmisleno sve do večere

18. Oznake moramo sami šivati na uniformu, a za prisegu smo ih morali skinuti i sašiti na svečanu, da bi dan kasnije vratili na radnu uniformu

19. Prebacujemo granje s jednog mjesta na drugo 20 metara pored iako je par dana prije naređenje bilo staviti ga na prethodno mjesto

20. Ne koristi se metoda nagrade i kazne nego samo kazne i teže kazne, koje su skoro identične, a sve to u potpunosti uklanja motiviranost vojnika

21. Kada odlazimo na hodnju, na početku idu oni najviši, tako da oni niži iza moraju loviti korak i umarati se

22. Nelogičnost s činovima: brigadir je viši čin od bojnika i pukovnika, dok je brigadni general niži čin od generala bojnika i generala pukovnika

23. U slučaju preranog postrojavanja, zapovjednici ne priznaju pogrešku i puštaju nas da čekamo i 1 sat ako treba

24. Da bi vojska uštedjela na večeri, moramo se u dovoljnom broju javiti za grad, ali pošto ni mi nemamo uvijek love, ne javljamo se. Oni nam onda prijete da ubuduće nećemo smjeti u grad pa ni na vikend. Pitanje je: Kako će onda uštedjeti na obrocima?

25. Čizme stalno glancamo, ali kod maskiranja (znači i kod borbenog djelovanja) one su osnovni demaskirajući znak jer se previše sjaje

26. Puno više vremena provodimo u radnim akcijama čišćenja (granja, smeča, opušaka...) nego u pravoj vojnoj obuci

27. Pribor za osobnu dekontaminaciju je puno manji od pribora za dekontaminaciju oružja

28 Zapovjednici kada se obraćaju cijelom vodu, često nam okreću leđa i dalje govoreći, tako da ih onda uopće nitko ne razumije (njima to naravno nije jasno)

1. Kod postrojavanja, nikada ne stati u prvi red (vrstu)
2. Uvijek izbjegavaj stajanje na početku ili kraju vrste
3. Nikada se ne javljaj kao dobrovoljac
4. Nikada se nemoj previše zalagati
5. Pokušaj izbjeći redarstvo
6. Pravi se da nešto radiš u slučaju radnih akcija
7. U slobodno vrijeme uvijek izbjegavaj zapovjednike i ne zadržavaj se ispred zgrade
8. Od početka navikavaj zapovjednika da si lijen (npr. idi kod doktora, traži poštedu...)

...I PREŠAO U CIVILNU SLUŽBU....

Povjerenstvo za civilnu službu
pri
Ministarstvu pravosuđa
Ul. Republike Austrije 14
10000 Zagreb

    Na temelju Ustava Republike Hrvatske, članak 47. stavak 2., u vezi sa Zakonom o obrani, članci 70. stavak 2., 81-94, 95. stavak 2. i 3. i 206. (Narodne novine br. 74/1993), Odlukom o poslovima obveznika civilne službe, poglavlja I i II (Narodne novine br. 71/1994), Pravilnikom o određivanju pravnih osoba u kojima se može obavljati civilna služba u Republici Hrvatskoj, članci 1-5 (Narodne novine br. 23/1995), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, članci 27., 28., 58. i 63. (Narodne novine br. 57/1996) i Pravilnikom o izvršavanju vojne obveze i obavljanju civilne službe, članci 8., 29-42, 85. i 86. (Narodne novine br. 1/1997), podnosim zahtjev za civilnu službu, iz moralnih razloga koji se protive nošenju i uporabi oružja. Moja moralna uvjerenja protive se svakom ubijanju kao i pripremi za ubijanje, što služba u oružanim snagama jest.

Civilnu službu želim obavljati isključivo izvan kruga vojarne.

Spreman sam savjesno ispunjavati sve obaveze civilne službe u skladu sa zdravstvenim mogućnostima.

Adresa:                         Potpis:
Goran Vlahović

10000 Zagreb
Republika Hrvatska

U prilogu:
-         1. Kratka biografija
-         2. Prigovor savjesti
-         3. formular Ministarstva pravosuđa sa ispunjenim podacima

1. Kratka biografija

Rođen sam 11.09.1975. u Zagrebu, gdje sam završio osnovnu školu.
Budući da sam se zanimao za elektroniku i informatiku upisao sam Tehničku školu u Zagrebu, tadašnju "Nikolu Teslu". Nakon završetka škole i mature, upisujem Geodetski fakultet, gdje trenutno pauziram nakon što sam položio 20 ispita i završio prve dvije godine. Po odsluženju vojne obveze u civilnoj službi, planiram završiti fakultet. Od 1995. sam član "Hrvatskog planetarnog društva" koje se zalaže za napredak znanosti, posebno astronomije te ostalih srodnih znanosti. Od 1998. sam član astronomskog društva "Beskraj". Zbog dugogodišnjeg iskustva rada s računalima dobio sam honorarni posao na 2. Svjetskim vojnim igrama 1999. godine u Zagrebu koji sam uspješno obavio u sektoru informatike. U svoja iskustva u radu s računalima uključujem sklapanje i konfiguriranje računala i operativnih sustava Windows 95/98, instaliranje programa, te rad s aplikacijama Word, Excel, Corel Draw, Corel Photopaint. Programom Front Page izrađujem stranice na Internetu, pa sam tako i pokrenuo stranicu Geospace na Geodetskom fakultetu: http://geodet.geof.hr/geospace, a najnovija verzija se može vidjeti na adresi http://members.tripod.com/~geospace.

2. Prigovor savjesti

Vjerujem da bi u slučaju fizičke ugroženosti naše domovine mnogi ljudi, uključujući i mene, branili svoje domove i oružjem premda se protivim ubijanju. Ipak geostrateški položaj Hrvatske je postizanjem samostalnosti i suverenosti te skorim ulaskom u euroatlantske političke i vojne integracije, osiguran za buduća desetljeća. Svatko želi doprinijeti obrani domovine na najbolji mogući način. Moj način svakako nije držanje oružja u rukama.

Mir među narodima i državama nema alternative za budućnost čovječanstva. Ratovi i vojske su u povijesti uvijek donosili velike nesreće i zlo ljudima. Život u vojarnama, vojna naobrazba, slijepo pokoravanje naređenjima, ma kako nepravedna i besmislena bila, kao i planski trening za ubijanje, uništavaju poštovanje prema individui, demokraciji i ljudskom životu.

Rad na Vojnim igrama kao civilu, još više mi je učvrstio stav da sam protiv oružja, koja iako mogu služiti za zastrašivanje neprijatelja, prvenstveno služe za ubijanje drugih živih bića čemu se ja u potpunosti protivim.

Smatram da ovim svojim zahtjevom pridonosim miru u svijetu.

svaka čast dečku......

ve mi je jako žal toču ....... on je sad u petak odišel u hrv.....

vrati nam se...... ;)

jaaaaj Edo..pa ti  f vojsku..

pa to je grozno..

pa kaj bush ti f vojski??

mi te bole trebamo nek oni tam muchitelji..

btw..nadam se kAj bush me pozval na oprostajnu...:))

Ja sam si sredil da morem služiti civilnu u gradskoj knjižnici u Koprivnici. Malo me čudno gledal tip u uredu za obranu, rekel mi je da samo pravi dečki idu u vojsku, ali kaj sad... nek mu bu! Pa vojska je samo teret državnom proračunu, kak to ljudi ne kuže...???

Che cosa strana... Quasi arcana...

Blue Lion Millwall napisao:

---

Grof Monte Cristo napisao:

---

dančo ko baš želiš poginut idi u profesionalnu vojsku, ali veće šanse za preživit daje Legija stranaca

---

Pricas teske gluposti. Imam nekoliko prijatelja koji su profesionalni vojnici, poznajem nesto ljudi koji su odsluzili profesionalnu i sada su u vojnickoj mirovini, i svi su zivi i zdravi, samo za razliku od krzljavaca koji trunu u civilnoj imaju barem 20kg misica vise, imunoloski sustav barem duplo bolji i prosli su jedan jako dobar drill koji covjeka moze pripremiti na sve u zivotu.
Ja cu ici sluziti vojsku, zasto ne? Kad dodje moje vrijeme, biti ce ukinuta, trajati ce mjesec dana za dobrovoljce, samo cista obuka, nakon cega ce se moci prijaviti za casnika. Dakle, kada dovrsim ovo malo sto mi je preostalo faxa, sredujem to, i ako dragi Bog da prijavljujem se za casnika, te mi oni placaju one dvije godine diplomskog, plus jos dobivam placu kao stazist u vojsci te za par godina mogu u Afganistan zaraditi u tri mjeseca novac za koji cu ovdje morati sljakati dvadeset godina. Naravno, sve to pod uvjetom da prodjem obuku za casnika, koja nije nimalo lagana, ali zasto ne pokusati?
Prije nego mi pocnete "je da me ubiju tamo arapi bla bla", podsjecam vas da jos niti jedan hrvatski vojnik nije poginuo u Afganistanu (samo je jedan ranjen i to u guzicu, lol) a za novac koji se nudi ja sam spreman staviti glavu u vrecu.
Upoznati daleku zemlju, prozivjeti nesto sto se inace nema prilike, uz puno izazova, adrenalina i cvrstine. Ima li bolje nesto za muskarca?

---

                iako sam poznati mekušac, slažem se sa svima nevedenime...

danco napisao:

---

jeh događa se ak neznas rukovati oružjem

---

Tocno. Kako je rekao jedan meni poznanik koji je zapovjednik u hrv. vojsci i radi sa rocnicima, nije cudo da se dogadjaju nesrece kakvih ima debila medju rocnicima. Frajer dodje, ide cistit pusku, i usmjeri si cijev prema glavi. Ili jedan slucaj, koji je za Darwinovu nagradu, frajer uzme pusku, proba pucati, metak se zaglavi, on si nabije cijev na oko, valjda da vidi gdje je zapeo, i pokusava povuci okidac.

Grof Monte Cristo napisao:

---

ipak takav majstor nisam, ali događaju mi se i ovako svakakve nesreće još mi samo vojska fali, nisam lud

---

Haha, dosta je jedna festa i tvoj stan izgleda gore od tvornice traktora u Staljingradu 1942. hahaha