Mladi kralj Artur je bio iznenadjen i uhvacen od monarha susjednog
 kraljevstva dok je kradom lovio u njegovim sumama. Monarh ga je mogao
 ubiti na licu mesta jer je to bila kazna za sve one koji bi krali na
 monarhovom imanju, ali se on pokolebao pred Arturovom mladoscu i
 simpaticnoscu, i ponudio mu je slobodu u zamjenu za odgovor na jedno
 tesko pitanje:
 
 Sto ustvari zele zene?
 
 Ovakvo bi pitanje ostavilo bez rijeci i najstarije mudrace i mladom
 Arturu se cinilo da je jednostavno nemoguce odgovoriti na njega.
 
 Kako god bilo, bolje je i pitanje nego umrijeti objesen, tako da se
 vratio u svoje kraljevstvo i poceo ispitivati svoje podanike.
 
 Razgovarao je s princezama, kraljicom, prostitutkama, casnim sestrama,
 mudracima, pa cak i s dvorskom ludom... jednom rjecju - sa svima. Ali
 nitko mu nije dao zadovoljavajuci odgovor.
 
 Medjutim, svi su mu savjetovali da potrazi odgovor kod stare vjestice,
 jer ga je ona jedina i znala. Cijena bi bila visoka, jer je stara
 vjestica bila nadaleko poznata po svojim basnoslovno skupim uslugama.
 Dosao je najzad i zadnji dan roka i Artur nije imao drugog rjesenja
 vec da razgovara s vjesticom. Ona je pristala dati odgovor, ali u
 zamjenu za sljedecu cijenu:
 zeljela se udati za Sir Gawain-a, najplemenitijeg viteza Okruglog
 stola i Arturovog najboljeg prijatelja. Mladi Artur je prestravljeno
 gledao - bila je grbava i uzasno ruzna, imala je jedan jedini zub,
 sirila je oko sebe takav smrad koji ga je tjerao na povracanje i
 ispustala je neobicne krike i zvukove. Nikad Artur nije u svom zivotu
 vidio odvratnijeg stvorenja.
 
 Pri samoj pomisli da zamoli svog prijatelja da ozeni ovo storenje,
 uplasio se i posustao. Ali Sir Gawain je saznao sta se dogodilo i
 odlucno rekao da je zrtvovanje za zivot svog prijatelja i za ocuvanje
 Okruglog stola vrijedno toga.
 
 Najavljeno je vjencanje, nakon cega je stara vjestica u svojoj
 paklenoj mudrosti rekla:
 
 "Svaka zena zeli biti vlasnica svog zivota!"
 
 Cim je to izgovorila, svi prisutni su odmah priznali da je izrekla
 veliku mudrost i da je potpuno u pravu. Isto tako, da je i mladi Artur
 spasen.
 Tako je i bilo. Cim je cuo odgovor, monarh susjednog kraljevstva je
 vratio Arturu slobodu i pravo na zivot.
 
 Vjencanje je obavljeno i to gala - prisustvovali su svi dvorjani i
 nitko vise od Artura nije osjecao i olaksanje i tezinu u isto vrijeme.
 Sir Gawain je bio nasmijesen svo vrijeme, ljubazan i pun postovanja,
 po svom starom obicaju.
 
 Stara vjestica je napravila pravi skandal svojim najgorim nacinom
 ponasanja: zdrala je kao zvijer, bez koristenja pribora za jelo -
 rukama, i uz to proizvodila zastrasujuce urlike i zvuke, a da ne
 spominjemo nepodnosljivi smrad.
 
 Konacno je doslo i vrijeme prve bracne noci i dok je cekao svoju
 novovjencanu mladu da mu dodje u krevet, Gawain je ugledao kako mu
 prilazi najljepse zensko stvorenje koje je ikad u zivotu mogao
 zamisliti. Sav ocaran je upitao sto se dogodilo, na sto mu je mlada
 devojka odgovorila da je to ona, vjestica, ali da ce pola vremena
 provesti s njim kao vjestica, a pola kao mlada djevojka, i to sve zato
 sto je on bio dobar prema njoj svo vrijeme. Isto tako, upitala ga je
 koji njen izgled zeli preko dana, a koji preko noci.
 
 Koje okrutno pitanje! Gawain je pozurio s razmisljanjem. Da li da
 preko dana ima divnu djevojku koju ce moci svima pokazivati bez straha
 i srama, a nocu u intimnosti svog kreveta imati monstruoznu
 vjesticu??? Ili pokazivati prijateljima preko dana vjesticu, a
 trenutke bracnog sladostrasca provoditi s divnom djevojkom???
 
 Sto biste vi izabrali?
 
 Gawain-ov odgovor se nalazi malo nize, ali prije citanja, donesite
 svoju odluku.
 
 
 
 
 
 Plemeniti Gawain joj je rekao da joj pusta na volju da sama odluci.
 
 Cim je to cula, vjestica je rekla da ce uvijek biti u obliku mlade
 djevojke, i danju i nocu, jer je on postovao i dozvolio joj da bude
 vlasnica svog zivota.
 
 Koje je naravoucenje ove price?
 
 Nije bitno da li je zena lijepa ili ruzna - u sustini... uvijek je
 vjestica.

---

Eto jako zanimljiva storija... Mislim da ima puno istine u ovome napisanome o zenama...