Kuče laje, a ja mislim ti si,
otišo si, sarmu probo nisi!

Ljubav, posebno ona nesretna, jedna je od najčešćih tema turbofolka. Ovaj stih spada među klasike narodnjačke poezije, a povrh toga što je pisan u desetercu, odražava duboku ljubavnu bol ne samo zbog rastanka, već i zbog praznog želuca. Pjesnik je očito imao namjeru poigrati se s dobro poznatim putovanjem ljubavi kroz unutarnje organe. A možda jednostavno ništa pametnije nije smislio...

Moja mala nema prednji zubi,
kad me ljubi, jezikom me ubi...

U ovom je slučaju iznimno bitan efekt melodije i atmosfere jer ako netko slučajno odluči vizualizirati ovu žalosnu priču, moglo bi mu se smučiti. Kakvu je bol proživio ovaj pjesnik, nije nam poznato, ali
pretpostavljamo da mu je u životu bilo teško čim mu ovakve stvari padaju na pamet.


Ti ode na zeleno, ja osta na crveno,
rastavi nas semafooor...

Ovo je zasigurno jedan od orginalnijih stihova u svijetu narodnjačke glazbe. Prva stvar koja fascinira je izostanak rime, ali, usprkos tome, lako se pamti. Jer tko bi mogao zaboraviti ljubavnu priču u kojoj je glavni krivac semafor? Ali McGraw i Ryan O'Neal mogu se sakriti pred ovim izljevom tuge...

odno mesto Banja Luka, jedem ćevap s mnogo luka,
u Beču sam gastarbajter, u krevetu pravi fajter!

Tko uopće može posumnjati u iznimne sposobnosti ovog mladića? Iz samo dva stiha saznajemo njegovo porijeklo, trenutnu adresu i zanimanje, omiljeno jelo i seksualne sklonosti. Bez sumnje, svaka bi mu dala...

Skočit ću sa sedmoga sprata,
rodila mi žena, a ja nisam tata!

Njemu bogami nije lako u životu... Svatko tko čuje ovaj stih mora suosjećati s autorom. Ovdje više nema zezancije. Ograđujemo se od bilo kakve sprdnje, jer ipak je ozbiljna životna situacija u pitanju. A i taj sedmi kat ne zvuči dobro...

Ajde, Jelo, šmrči belo,
Pa nek vidi celo selo!

Ovdje stvarno nismo pametni. Koliko god se trudili, doista ne možemo dokučiti što je pjesnik htio reći. Ili je poanta toliko očita da ne vidimo ono što nam je pred nosom? Ma samo nek se Jela opusti i sve će biti dobro... Koga briga za zle jezike!

Šta će meni venčanje i žena
kad sa tuđom živim bez problema?

Dobro pitanje. Ima pravo i mi mu nemamo što zamjeriti. I dok neki smišljaju žalopojke kojima će izraziti nesretnu ljubav i originalne epitete koji su dostojni njegove drage, ovaj se frajer pomirio sa sudbinom i, na kraju krajeva, našao bolje rješenje.

zvukla si ciglu iz temelja ljubavi naše,
samo deca ostaše.
Beton i malter na srcu ti piše,
stupovi od tuge se iskriviše,
vaservaga kaže da sa mnom teraš šegu,
dabogda dobila pesak u bubregu.

moj omiljeni
Ovako to izgleda kad zidar pati od nesretne ljubavi, ali metafore su nadasve originalne i na mjestu. Zidar nam je, naime, ispričao cijelu priču, puno kompleksniju od onih prethodnih, da bi na koncu završio nenadmašnom prijetnjom. Slatkice, slatkice, ne zbijaj s njim šale, mogle bi ti gaćice pasti na sandale!

Ja te volim, ja te obožavam,
ja bih s tobom da se razmnožavam.

Treba li nešto više dodati? Autor stihova vrlo je jasno i vrlo iskreno izrazio svoje osjećaje, toliko da ta njegova iskrenost boli. Možda nam je htio dati do znanja i svoj stav prema muško-ženskim odnosima, ali nećemo filozofirati. Nadamo se da je u međuvremenu našao partnericu za razmnožavanje, da ne kažemo - za vođenje ljubavi.

Mala moja, dođi da sviramo malkice,
ja dok sviram, ti mi skini gaćice.

Ovo je posljednji u nizu najbizarnijih narodnjačkih stihova i moramo napomenuti da je izbor bio doista težak. Za zadnje se mjesto borio i stih: Moj se dragi u autu voza, a ja jadna u šumi kod koza! Svaki je poseban i zanimljiv na svoj način, a vi odlučite koji vam se više sviđa.

Melodioznosti i sadržaja ne manjka ni jednom, ni drugom, iako nam je ovaj drugi pomalo misteriozan. Zašto se ona našla u šumi kod koza, možda nema ni smisla istraživati!