Sjedim sasvim sam... Gledam gdje su svi nestali... U tisini jos jedne hladne noci... Nikog nema... Chichi se vise ne javlja... JednA takodjer... Bounce opet bez interneta... Kucka se izgleda nesto ljuti na mene, ignorira me... Kayjay je izgleda otet od vanzemaljaca na faxu... Sarchy ne odgovara na pm... Moji kratko osisani prijatelji diljem hrvatske medjusobno se posvadjali, i sada sam negdje izmedju nekoliko vatri... pa poznavajuci ih, ne bi me zacudilo da i stvarno dodje do pokolja... Sve je crno... tone... u dubinu.... u bespuce bezlicnosti ovoga okrutnoga svijeta, koji te digne u visine, da bi te potom srusio do dna, pregazio i unistio, kao zadnje smece... Koliko god se puta dizes, on te opet rusi, unistava i gazi... Crno je sve... nestaje... Sjedim u samoci i slusam rijeci pjesme od Ritam nereda, pjesme ciji naslov govori sve.... NIKOG NEMA!
Dok senke klize po zidovima mrak ulazi u grad sediš i razmišljaš o samoći tvoje ruke tresu se tvoj um smišlja nešto kako da opet ne ostaneš sam tvoj um se bori protiv samoće ali ti ćeš ipak ostati sam
Nikog nema da sedne s' tobom nikog nema nikog nema niko s' tobom da popije piće nikog nema nikog nema nikog nema pored tebe nikog nema nikog nema nikog nema i opet si sam nikog nema nikog nema
Dim cigarete odvlači ti misli pogled odlazi daleko u mrak moraš da piješ i nastaviš sam moraš da živiš jer si mlad prošlost će doći iz obižnjih dana miris alhohola podseća na sve boli te duša, slomljeno je srce kako je sada tako je pre