Bio jedan mali djecak koji je imao je losu narav. Otac mu je dao vrecu punu cavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan u ogradu. Prvoga je dana djecak ukucao 37 cavala. Tijekom slijedecih nekoliko mjeseci on je naucio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih cavala se smanjivao. Otkrio je da je lakse kontrolirati svoju narav, nego zabijati cavle u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem djecak nije niti jedan cavao zabio u ogradu. Otisao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio. Otac mu je tada rekao: Svakoga dana kada uspijes kontrolirati svoje ponasanje iz ograde iscupaj po jedan cavao. Dani su prolazili i jednoga je dana djecak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve cavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda vise nikad nece biti ista. Kada u bijesu kazes neke stvari, one ostavljaju oziljak, kao sto su ove rupe u ogradi. Mozes covjeka ubosti nozem i izvuci noz i poslije toga nije vazno koliko puta kazes da ti je zao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizicka.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni cine da se smijesis, ohrabruju te da uspijes u necemu, oni su spremni da te saslusaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe rijeci za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.
Kazi; TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POCASCEN. Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.
Za kraj: Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome mozes povjeriti tajnu. (Alessandro Manzoni)