Zbilo se to na Mariji Bistrici pretprošle godine, on, s najboljom prijateljicom Bakom odlučio je približiti svoje grijehe, svoju ispovijest bogu, Baka je bila obućena u bijelo svilenkasto ruho, a on kao dijevac nije htio simboličnom bijelom bojom razotkriti svoju priču drugima. Obuo je čižme, zelene tajice koje su mu tijesno naglašavale na katastrofu, roznu jaknu i sa bijelim šeširićem od kartona na glavi.. Tako su krenuli prema gomili koji su s išćekivanjem čekali početak hodočašća... Svečenik je započeo ceremoniju i ljudi su ga pobožno pratiju svojom muklom pjesmom, no jedino ovaj puta On, u svom slatkom bijelom šeširiću od silnog uzbuđenja počeo je nekontrolirano vikati, bože, ja te volim, bez tebe bih bio čista nula (Vip)... baka je još imala toliko snage da mu začepi usta prije negoli rulja shvati da je luđak njezin unuk... Po završetku svećenićke govorancije slijedilo je dijeljenje hostija, a diječak je bio tako gladan, baka nije pošla s njim jer joj se nije dalo, imala je još neobavljenog posla u torbici (Pan). Kad je on došao na red i dao do znanja svečeniku da ima najmanje deset karijesa na tri zuba koja su mu ostala, svečenik je ipak prihvatio izazov i žmirečki mu dao hostiju. Nije mogao vjerovati, kao da se približio korak od boga, njuši ga... Brzo je potrčao baki da joj ispriča što joj se desilo, baka ga je zapazila nakon nekoliko sekundi zujanja usnicama oko otvora pive, i shvatila da je prepijana da se okrene i odtrči od njega jer je znalo da takvo derište ne može normalno dotrčati do njega a da nešto ne zajebe... I naravno, dovoljno je ubrzao i u pravi pravac krenuo (k njoj) no promašio je procjenu puta "kočenja", svega se sjeća, bilo je slično matrix efektu, on se zabio njuškom u bakine haltere s željeznom kopčom i razbio još jedan zub...krv na svilenkastoj haljini, cviljenje djeteta...brzo je rastjeralo ljude...     

Tako da godinama kasnije, kad je učio nove riječi, lijepa mu je bila imenica kajak, nepismen i krezub napisao je kako bi to on pročitao...Kajyay